Šta je tu ljubav?

Obicno ne pisem, nit pricam o ljubavi, ali nesto me natjeralo da napisem ovu pricu, mozda sto je istina, ili ne, ostavicu vama na razmisljanje...

14.03.2012.

Zadnji uzdah i sjecanje na nju..

Ponekad je neimastina jedina koja moze opisati moja prsa. Sasvim slucajno otvorim korice u sebi,odavno vec spaljene,od bijesa,nemara,otvorim,a znam da ne smijem, jer se vracaju,sjecanja,da ona i pokusavaju ponovo da me svojim koncima privuku njemu. Osobi koju cekam citavog zivota,da osjetim miris ceznje i kopcu mira. Bojim se da ne podkleknem i ne rasprsim svoj zivot u tom trenu,jer on je zaista lijep kad' imas krov nad glavom. Moje misli,osjecaji oni ga nemaju oni su bosi,gladni stalno traze,ozivljavaju sretne,gadjene trenutke. Pokusavaju,ali neuspjesno nikada im necu dopustiti da mi opet naude, slusaj razum mozda on tajne krije.. Ali svijet je u mojim rukama kada uzemem papir i olovku,sve nestaje iscezava,gubi smisao i bol nije kao sto je nekada bila,bas kao ni sreca.U meni se tada nalazi prazna hartija koju mogu na razne nacine obojiti, oziviti i pomoci joj da dise.Odrazavam svoju hrabru polovinu na zivotu,dok jedan dio mene umire,drugi se radja podjeljen sam na velike djelove,zalogaje medvjeda,tigra,podjelila me upravo njihova krvolocnost,njihova borba za opstanak,pobjedila sma sebe u dosta navrata,ali ima jedna stara navika negdje blizu srca sva je od prasine nije godinama dirana,ne zelim da zazirem u nju,ali ponekad pamet trazi da sagleda cinjenice koje srcu nimalo ne odgovaraju.Sjecam se nje kakva je nekada bila,srce je uslikalo svaki njen pokret,svaku lijepu rijec. Voljela si me na neki nacin svoj,razumio sam to.Obasipao te njeznoscu,poklonima poklanjao ti jednu stranu sebe za koju nisam ni znao da postoji..Otisla si,ali pecat,ljubavni ugrizi jos leze u meni,poklanjaju se diktaturi srca.Neka ih ne smetaju mi,sto vise volim sto su dio mene,jer oni me mi daju uvjerenje da sam ziv.Gledam u prirodu,proljece je,pocinje njena sezona,sezona ljubavi,njeznosti,dobrote udahnuo sam njezin miris i s velikom ljubavi pogledao unatrag,da ostane u ocima da ne iscezne,da me oraspolozi.Jer bila si sreca u mojoj nesreci.. By Sumejja Micijevic

10.02.2012.

Jos ga cekam !

Često sjedim tu, i cekam da se pojavi onaj osmijeh na ulazu u nase malo selo. Osmijeh zbog kojeg danas zivim, zbog kojeg imam sjaj u oku. Nada da ce doci ne blijedi, nego ima onaj isti zar kao i prvoga dana. Ne, nije otisao na nebo, osjecam kako krv jos uvijek tece kroz te vene, jer ta krv sam ja. Jos uvijek sam njegova princeza, koja vjeruje ljubav, cak i ako on nije tu, tu pored mene da me zagrli, da mi pruzi utjehu, da me cuva od nevremena, od jake kise koja pljusti u prozore, plaseci me.. Osjecam tu, u velikim odajama moje duse njegovu prisutnost, njegovu hrabrost, zelju za mojim rukama, koje su postale mokre brisuci suze, i iznemogle trazeci njegov dodir u tami... Ne smijem vise pustiti suzu, jer svaka moja suza teza je od svijeta teskog hiljdu nevolja, na kojoj caruje zlo i pohlepa... Stalno ga ocekujem, i svako jutro se spremam samo za njega...jer znam, vratice se , pa makar i kao moj ANDJEO CUVAR...

02.02.2012.

Nisam mogao da je zadržim

-''Ne, prijatelju, ne ! Nisam imao snage da je zadržim samo za sebe...'' Pogleda me krupnim očima kao da želi da čuje jecaj moje duše, a ja nastavih: -''Želiš da ti pričam? Želiš da čuješ sve? Baš sve? Dobro , ali nemoj nikome da kažeš.'' Pomjeri se malo do mene, i naštima uho da bolje čuje, a ja sretan (ukoliko čovjek u tom trenutku može to da bude) što imam nekoga da sluša, otpoče svoju priču: -''Vidiš, prijatelju moj, volio sam je.... da, i sad je volim, ali to više nema onu draž kao nekad, nema one slasti o kojoj svi govore i pjevaju. Postala je gorka ljubav ta, nepodnošljiva, noćima ne spavam zbog nje, danima sam umoran kao da nosim na leđima sav teret ovoga nepravednog svijeta...'' Tu zastadoh na tren, i gorkim glasom nastavih dalje: -''da, nevini druže moj, dobro si me čuo, nepravednog svijeta, što svojim bičem šiba nevine ljude koji vjeruju u pravdu, i tjera ih da mu se pokore.'' Hitro se podiže na noge, promijeni onaj radoznali izraz lica, i krenu nekamo. -'' Stani ! Čekaj ! Nemoj me krivo shvatiti! Molim te, sjedi, rekao si da ćeš me slušati.'' Dugo je oklijevao, ali ipak vrati se na svoje mjesto , i dozvoli mi da nastavim. Ovaj put počeo sam malo nježnijim glasom: -''Druže, dao bih sve što imam, čak i ovo malo što mi je ostalo, samo kada bih osjetio toplinu njenog zagrljaja. Bila mi je sve, moje utočište od svijeta, moj san, moja priča. Tek sad vidim da joj mnogo ljubavi smeta, da sam pogriješio jer sam htio biti njen svijet, njena bajka, ali zapravo postao sam pepeo sa kojim se vjetar poigrava. A ona tako lijepa, imala je nježan pogled, pun dobrote i nevinosti, njen dodir mekan kao svila, te njene ruke koje su mi srce uzele i odnijele daleko sa sobom.'' A onda poge glavu, kao da i njemu fali srce. -'' Ne, prijetelju, ne budi tužan. Pa ona je sa drugim sretna. I voli ga. Tako kažu....'' Spustih još jedno drvo na već ugašenu vatru, i zamišljeno pođoh kući, i već na nekoliko koraka on me sustiže, i poče mahati repom kao da me tješi.


Šta je tu ljubav?
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
1788

Powered by Blogger.ba